Odlazi u najopasnije četvrti Guadalajare, među prostitutke i dilere i obraća ih porukama Međugorja

Objavljeno: 31/10/19 8:44

Zove se Salvador Iñiguez Morales i dolazi iz Meksika. Za Međugorje je čuo 1984. godine kada je imao deset godina. U to vrijeme, njegova baka mu je davala da čita knjigu koja se zvala “Djevica Marija govori u Međugorju”.

Od tada je za Salvadora Međugorje njegov život. Za svoju misiju, uzeo je širiti Evanđelje i Gospine poruke iz Međugorja. Odlazi u najopasnije četvrti Guadalajare, među prostitutke, dilere i razne bande, te ih pokušava obratiti, kako bi upoznali ljubav Božju. Novinari portala Hercegovina.info razgovarali su s nji. Razgovor prenosimo u cijelosti:

Za početak smo ga upitali kako je uopće saznao za Međugorje.

-Kada mi je bilo deset godina, moja baka po ocu mi je davala da joj čitam knjigu koja se zove” Djevica Marija govori u Medjugorju”, to je bilo 1984. Godine. Još uvijek čuvam tu knjigu, kao najvece bakino nasljeđe.

Kada je bio tvoj prvi posjet Međugorju?

-Prvi put sam u Međugorje došao, 2012. godine, a razlog posjeta je bilo moje sudjelovanje u dokumentarcu pod nazivom ” Marijina zemlja”. Producenti su bili ti koji su me doveli u ovo sveto mjesto , budući da mi prije toga moja financijska situacija nije dozvoljavala da si priuštim putovanje u Međugorje. Razlog mog sudjelovanja u dokumentarcu je misija koju činim u svojoj zemlji, noseći Evanđelje i poruke Blažene Djevice Marije Kraljice Mira u javne kuće, među bande, ovisnike o drogama i među migrante moga grada.

Kakav je bio tvoj prvi dojam?

-Moj prvi dojam o Međugorju se dogodio kada sam čitao tu knjigu svojoj baki . Dojam je isti onome, koji je imala sveta Elizabeta: “Tko smo mi da Majka našeg Gospodina dolazi k nama?” Međugorje je izvor milosti za cijelo čovječanstvo, Međugorje nije samo za Međugorje , ono je dar s neba za cijeli svijet.

Nikad nisam mislio da ću proživjeti sakramente kao što se žive ovdje. Nisam mogao prestati plakati kada sam vidio mnoštvo ljudi koji čekaju na ispovjed , koji su više od 30 godina udaljeni od crkve, što su mi i sami posvjedočili. Vidjeti količinu ciborija koje pune oltar Euharistijskog slavlja, zbog broja ljudi koji se pričešćuju , to me je ostavilo bez teksta. Do sada to nisam vidio ni u jednom drugom svetištu na svijetu. Štoviše, usuđujem se reći, da se pridaje malo važnosti sakramentima. U Međugorju sam osjetio kao da je sve novo.

Ljudi su čuli o vama zbog vaše misije u Meksiku. Možeš li reći našim čitateljima koji je tvoj poziv?

-Glavni poziv koji sam osjetio preko Međugorja i poruka dogodio se preko krunice i poruka Kraljice Mira, poruka koje se fokusiraju na sakramentima. U mom slučaju proces obraćenja je započeo nakon ispovijedi, te čitanja i stavljanja u praksu poruka Kraljice Mira. Zbog toga sam iskusio Božji oprost. Osjetio sam se pozvanim, da pričam o Božjoj ljubavi onima koji Boga ne poznaju. Nesvjesno sam se usredotočio na poruke koje prima Mirjana, i bio sam ponukan prenijeti poruku onima koji ne poznaju Božju ljubav u svojim životima, jer im o njoj nema tko pričati. Tako sam počeo ići u javne kuće , neke ulice na području moga grada, mjestima gdje se skupljaju migranti. Tako je nastao “Apostolat Marijo Kraljice Mira daj mi svoje ranjeno srce” i “Ruke Marije Kraljice Mira”.

Da li te je strah obavljati tvoju misiju u opasnim četvrtima Guadalajare?

-Strah? Ne! Samo iščekivanje , kako će ljudi primiti poruku. Uvijek uz sebe imam male slike Kraljice Mira i kada ih vide drago im je. Pitaju me tko je, i tu počinje evangelizacija. Osim Evanđelja , Djevica u Međugorju nam je kazala puno puta: “Ne bojte se, ja sam s vama!”, tu vidimo kako Marijine riječi I uloga uvijek imaju isti cilj: “Činite što vam On kaže!”

Možeš li nam opisati najopasniju situaciju u kojoj si se našao? Naravno, ako je bilo takvih situacija?

-Jednom prilikom sam ušao u jednu uličicu javnih kuca, uličica u koju nikada prije nisam ušao, budući da je to bio dio gdje su se sastajali svi glavni dileri droge . Taj dan sam završio ranije svoje rute po javnim kućama i sa sobom sam nosio prilično krunica i slika Djevice i Milosrdnog Isusa. Pripremio sam se i kada sam bio ispred te uličice napravio sam znak križa na čelu , izmolio sam nekoliko Zdravomarija, zapleo sam na desnu ruku krunicu koju su mi poklonili, krunicu iz Međugorja koju je Djevica blagoslovila i rekao : u ime Gospe!

-I samo što sam napravio nekoliko koraka, zaustavio me jedan čovjek uperio mi u stomak vrh oštre šipke, i očito drogiran rekao mi da mu dam sve vrijedno sto nosim. Uplašen, digao sam ruku sa krunicom i uzviknuo sam drhtavim glasom:“Moju krunicu iz Međugorja?” On je vukao drugom rukom da ju otme i u isto vrijeme pitao : Što je to Međugorje? Nastavio sam borbu i on je pokušavao dohvatiti krunicu. Upitao sam ga jel’ baš ne zna što je Međugorje, i rekao je ne. Nastavio sam mu govoriti da je Međugorje jedno selo, gdje se i dan danas se ukazuje Djevica .

Više nije pokazao interes. Istrgnuo mi je ruksak I izvadio sve sto sam nosio. Istresao ga je na pod I pri tome su ispale sve moje krunice i slike Djevice I Isusa. Kada je vidio samo to , uperio je opet oštri predmet I rekao: “Nešto vrijedno sigurno nosiš!” izvadio sam Bibliju i rekao: “Ovo je najvrjednije što nosim !“ Uzeo ju je i bacio , nastavio je inzistirajući i govoreći kako je nemoguće da ne nosim novac. Kada me je detaljno pretresao i shvatio da ne nosim novac , rekao mi je kako je nemoguće da nemam ništa. Rekao sam mu da ipak imam nešto, obratio je pažnju na mene i čekajući da mu kažem rekao sam: Imam žeđ! Osjećam žeđ! žedan sam, jako sam žedan. Na to mi je uzvratio neugodnim glasom : “Nije moguće da nemaš ni za vode, idemo, kupit ću ti bocu vode!”

I tako samo učinili. Na izlasku iz ulice sjeli smo na pločnik , dao sam mu krunicu i sliku Kraljice Mira. Pričao sam mu o Međugorju, vidiocima , i porukama. Poslije mi je pomagao pripremiti oltar za molitvu krunice četvrtkom u javnim kućama. Nakon nekoliko mjeseci umro je od predoziranja. Ali siguran sam da je doživio ljubav Božju u svom životu. Zahvaljujući Mariji, Mariji Kraljici Mira.

Što te nadahnulo da pomažeš ljudima koji stvarno trebaju pomoć?

-To što znam da sam sin Božji. To što znam koliko me Krist voli i oprašta mi, unatoč tolikim grijesima i bijedama. Tolika je Njegova ljubav, da nam je ostavio sakramente da živimo sjedinjeni s Njim preko milosti Duha Svetoga. To što znam da nismo svi imali iste mogućnosti da upoznamo Božju ljubav , ljubiti druge I ne sablazniti se nad grijehom drugih samo zato što je drugačiji od našeg.

Kako se osjećaš kada obratiš, odnosno usmjeriš neke od tih osoba na pravi put?

-Smatram da je obraćenje put života , a ne stanje života . Ono što vidim, jeste otvoreno srce za promjenu .A moj osjećaj u srcu je zahvalnost Bogu p Djevici. Zahvaljujem jer i oni isto kao ja daju si priliku u životu da ljube i budu ljubljeni od Boga . To je radost , kada mogu reći: “Jedan više za Krista!”

Što predstavlja Međugorje za svijet i naravno za tebe?

-Međugorje je za mene poziv Majke svoj svojoj djeci, koja izgledaju kao da žele izbaciti Boga iz svojih života , iz našeg društva , i iz cijelog svijeta. Gospa dolazi podsjetiti nas na istinu Evanđelja, koju smo malo po malo zaboravili ili smo ostavili sa strane, jer nam smeta da živimo život bez Boga. Međugorje je izvor milosti za cijelo čovječanstvo. Poziv ljudima da se vratimo na pravi put i svrhu za koju smo stvoreni. Za mene je Međugorje moj život.