Tesla – izumitelj i vizionar koji je osvijetlio svijet

Objavljeno: 09/11/19 9:30

Jaka oluja obilježila je noć Teslina rođenja. Prema legendi, primalja koja je njegovoj majci pomagala kod poroda rekla je kako će Nikola biti dijete oluje na što je Teslina majka izjavila “On će biti dijete svjetla”.

I doista, kako bi izgledao današnji svijet bez Tesle koji nam je osvijetlio živote? Međunarodni dan izumitelja ujedno je i prigoda prisjetiti se jednog od najvećih umova čovječanstva, genija osebujna i zanimljiva karaktera.

Pokuse je izvodio već od malih nogu kada je izradio motor kojega su pokretali kukci. Čak je s otvorenim kišobranom skakao s krova staje i – preživio. Glavi mnogočlane obitelji, pravoslavnom parohu, ocu Milutinu, nije bilo nimalo lako s tim dječakovim nemirnim duhom. No istraživački gen, kasnije je tvrdio Tesla, naslijedio je s majčine strane, iznimne žene Đuke koja nije bila pismena, ali je bila itekako poznata po izumima nekih praktičnih stvari u domaćinstvu.

Tragična pogibija Teslina starijega brata obilježila je obitelj koja se potom odlučila iz Smiljana preseliti u Gospić. Napuštanje idilične ličke seoske sredine i život u gradu gdje je završio četiri razreda škole Teslu je činilo nesretnim. Bio je osrednji učenik koji je u doba podcrtana obiteljskom tugom pokušavao skrenuti pozornost na svoje sposobnosti koje su već tada nadilazile one njegovih vršnjaka. Nakon sljedećeg preseljenja, u Karlovac, u Rakovcu je pohađao gimnaziju. Njegov otac nikada nije prebolio sinovljevu smrt, a prema obiteljskoj tradiciji Nikola je trebao postati svećenik. No, njegovu je budućnost odredila kolera. Bolest ga je prikovala za postelju u kojoj je proveo devet mjeseci. Govorio je ocu da će ozdraviti, ali da ga ne zanima namijenjen mu poziv već tehničke znanosti.

Uistinu, nekim je čudom preživio te je bio oslobođen služenja vojnoga roka i naposljetku 1875. godine otišao u Graz gdje je upisao Visoku tehničku školu kao stipendist Vojne krajine. Prve dvije godine bio je izvrstan student koji je marljivo učio i po 20 sati dnevno, ali na trećoj je godini većinu vremena provodio u kavanama i kartajući.

Njegov je ulazak u svijet poroka za posljedicu imao gubitak stipendije. Molbe za financiranjem bile su mu odbijene pa je zbog nedostatka novčanih sredstava za školovanje utjehu pronalazio u čarima noćnoga života te se navodno uzdržavao “suptilnom igrom perfekcije i logičnosti”, biljarom. Ipak, u Grazu, u kojemu nikada nije završio studij, usvojio je principe razmišljanja za matematiku i fiziku, a kasnije je znao isticati i kako je to bilo najvažnije doba njegova života.

Razdoblje nakon Graza za Teslu je bilo pomalo kaotično. Nakon kraćeg boravka u Mariboru pokušavao je studirati u Pragu, a potom je sudbina odlučila umiješati svoje prste i njegovo lutanje okončati odlaskom u Budimpeštu, gdje je i počelo novo poglavlje Teslina života. I to onoga trenutka kada je podružnica tvrtke Edison ondje otvorila prvu telefonsku centralu. Tesla je 1881. godine, u vrijeme kada je postojalo 60-ak linija koje su pripadale političkom vrhu i bogatašima, u centrali dobio posao glavnoga inženjera čiji je zadatak bio skrbiti da linija nikada ne pukne.

Eureka trenutak bitan u životu svakoga znanstvenika dogodio mu se tijekom šetnje parkom s bliskim prijateljem Anthonyjem Szigetijem kada mu je sinula ideja za okretno magnetsko polje. Šest godina poslije, Američkom institutu elektroinženjera predstavio je sheme jednog od najvažnijih otkrića s kraja 19. i gotovo čitavog 20. stoljeća. Pa i danas, svaki uređaj koji radi na izmjeničnu struju koristi to okretno magnetsko polje poput, primjerice, perilice rublja, hladnjaka ili usisivača.

U Budimpešti biva unaprijeđen te 1882. odlazi u Edisonovu parišku podružnicu, gdje dobiva šansu za ključni korak u svome životu, a već ’83., kada mu je bilo 28 godina, odlazi u SAD s pismom preporuke njegova prijatelja, upravitelja pariške elektrane, samomu Thomasu Alvi Edisonu. “Poznajem samo dva velika čovjeka, Vas i ovoga mladića”, u njemu je stajalo.

Desetak godina stariji od Tesle, Edison je bio jedan od najznačajnijih industrijalaca i izumitelja toga vremena koji je imao pogone za proizvodnju uređaja vezanih za električnu energiju. Bio je čvrsto prizemljen čovjek bez formalnog obrazovanja, ali kojemu je bio neophodan sposoban suradnik. Tesla je, pak, bio oduševljen što je upoznao velikoga inovatora, no tomu se inovatoru nije svidjela ideja o izmjeničnoj struji jer je imala tendenciju potisnuti onu istosmjernu na kojoj je izgradio svoje bogatstvo. Ipak zaposlio je Teslu jer mu je bila potrebna njegova intervencija. Naime, Edisonova istosmjerna struja imala je nesiguran sustav pa mu je trebalo rješenje za koje je Tesli ponudio i izdašnu novčanu nagradu. Tesla je danonoćno radio kako bi uklonio problem no Edison mu je potom odbio isplatiti obećano zbog čega su se razišli. Ujedno je to bio i početak njihova rata zabilježena u tadašnjim medijima kao “rat struja”.

Kako bi zaradio za život, Tesla se morao snalaziti na razne načine, pa čak i kopajući kanale – i to za Edisonovu istosmjernu struju. No, ubrzo su mu pristupili investitori koji su željeli poboljšati sustav javne rasvjete. Osnovali su tvrtku Tesla Electric Light & Manufacturing u kojoj je on razvio lučnu svjetiljku, efikasniju i pouzdaniju od dotadašnjih. Ubrzo je otvorio i laboratorij te se tako riješio i kanala i “krampanja”! A kada je Edison shvatio da će Teslin izum, koji je on tako prezrivo odbio, možda zaživjeti, pokušao je umanjiti njegovu vrijednost te raznim metodama dokazati kako je izmjenična struja opasna i smrtonosna.

Godine 1888. Američki institut elektrotehničkih inženjera pozvao je Teslu da održi predavanje. Ono je, među ostalim, oduševilo industrijalca Georgea Westinghousea čime počinje njihova dugogodišnja uspješna suradnja. Neopterećen financijama, Tesla je Američkom patentnom uredu u sljedeće tri godine prijavio 40 patenata (inače, za života je imao 112 patenata i više od 700 izuma).

Jedan od njegovih najspektakularnijih izuma dogodio se 1898. kada se na Elektrotehničkoj izložbi u Madison Square Gardenu prijavio s brodićem na daljinsko upravljanje. Kako je riječ o “ocu i djedu” mnogih uređaja bez kojih danas ne možemo zamisliti život, ne čudi da ga je Westinghouse srčano podržavao, usto imajući ambiciozan plan elektrificirati Ameriku pomoću Tesline izmjenične struje. No, industrijalca su zadesile financijske poteškoće pa je zamolio izumitelja da ga neko vrijeme liši davanja postotka od autorskog prava. Tesla je pristao ističući kako su mu važniji izumi i ostavština čovječanstvu od samoga novca.

Godine 1893. dvojac je dobio priliku osvijetliti Svjetski sajam u Chicagu, a kada se to dogodilo, autor knjige “Čarobnjak iz Oza”, Lyman Frank Baum, dobio je inspiraciju za svoj Smaragdni grad. Nakon uspjeha na sajmu, 80 posto svih narudžbi za električne uređaje u SAD-u bilo je za Teslinu tehnologiju, a uslijedila je i prilika da na vodopadima Niagare sagradi prvu izmjeničnu hidrocentralu na svijetu.

Tesla je živio u hotelima, kretao se u odabranom društvu te imao istančan stil odijevanja. No, bio je toliko posvećen i predan radu da nije imao vremena za ljubavne spojeve. Znao je govoriti kako žene inspiriraju slikare, umjetnike, redatelje, ali da znanstvenicima oduzimaju puno energije.

U laboratoriju kojega je Stanford White dizajnirao za Teslu u Wardenclyffeu, znanstvenik nije završio svoj najambiciozniji projekt. J. P. Morgan pribavio mu je isprva veću svotu novca za izgradnju elektrane i tornja za emitiranje na Long Islandu, no Tesla mu je zatajio da toranj, uz odašiljanje poruka, ima namjeru koristiti i za bežično i besplatno slanje energije, znajući da će se Morgan tomu protiviti.

Projekt nikada nije dovršio jer nije imao dovoljno novaca. Zapravo, sve se srušilo preko noći! Prvo je talijanski znanstvenik Guillermo Marconi prije samoga Tesle uspio prenijeti poruku bežičnim putem preko oceana, temeljem i nekih Teslinih patenata. To je, pak, bilo dovoljno da Morgan zaključi kako je daljnje financiranje Teslinog projekta besmisleno, a besplatna struja za čovječanstvo nije mu bila ni na kraj pameti. Zatim je s potonućem Titanica potonuo i vlasnik hotela Waldorf-Astoria u kojemu je Tesla živio na dug pa je Wardenclyffe naposljetku otišao vjerovnicima. Toranj je srušen i prodan u staro željezo, a Teslu je 1916. zadesio bankrot.

Spomenimo i kako je zadnju dekadu života proveo u hotelu New Yorker u sobi broj 3327, gdje je preminuo 1943. u 87. godini. Postoji i podatak da su, nakon što je pronađen mrtav, u njegovu sefu nestali neki dokumenti i medalje.

I nakon smrti jedan je od najzanimljivijih svjetskih velikana koji je utemeljio tehničku civilizaciju na Zemlji. Mjernoj jedinici za magnetsku indukciju dano je ime Tesla, dobio je i krater na Mjesecu, no nikada Nobelovu nagradu. Iako su je, kažu, za pet njegovih izuma dobili drugi.